ODRŽAN 4. ETNO FESTIVAL
BANATSKA PRIČA
Bagljaš 2010

BANATSKI ’’SAMIT’’ OBIČAJA, IGRE I NASUVA SA MAKOM
Baš onako kao što su obećavali organizatori 4.ETNO FESTIVALA na Bagljašu, u petak i subotu prošlog vikenda na terenima oko mesne zajednice održana je razigrana BANATSKA PRIČA puna boja, zvukova, igre i pesama ove regije poznate po otvorenosti, tolerantnosti i multikulturar nosti. Na ovom nesvakidašnjem sabiranju etno tradicije Banata, usred urbanog okruženja koje još pamti i pomalo živi svoju blisku narodsku prošlost, više hiljada Bagljašana, Zrenjaninaca, Vojvođana ali i drugih ljubitelja izvornog, tećnog, čorbastog i štrudlastog, provelo je nekoliko nezaboravnih sati u opuštenoj i besplatnoj zabavi! Koju je je prigodnom besedom otvorio grado načelnik dr Mileta Mihajlov.

Govoreći iskreno i spontano, sa srcem punim Banata. A sve je zapo čelo u petak 21. maja kada je Siniša Marinac ispratio Biciklističku trku zadovoljstva do Mihajlova koju je predvodio neverovatni Raša Papić, koga je sledilo preko pedeset ljubitelja biciklizma. Tog je istog dana u večernjim časovima istoričarka umetnosti Jasmina Tutorov otvorila izložbu slikarke iz Aradca Rozalije Markov, čiji su radovi u samom vrhu naše savremene naive.
U subotu 22. Maja, posle pozdravne reči Bosiljke Bobe Božić, predsednice Organi zacionog odbora Festivala, i već rečenog obraćanja dr Mihajlova, uz konferansu Jovice Jašina, glumca zrenjaninskog, usledio je panoptikum banatskih igara i pesama, srpskih, mađarskih, rumunskih i slovačkih.

Pred brojim auditorijumom i preko osamdeset izlagača raznovrsnih rukotvorina koje je ova regija sačuvala u svom pamćenju. Na tavanima, u škrinjama i stajaćim sobama, ali i onih koje su u današnjem vremenu napravili potomci naših predaka. U tom mnoštvu arhaičnih predmeta kao da je oživela ona stara Vojvodina koja se još samo nalazi u muzejima i dokumentarnim filmovima.

U okviru ove oživljene, freska prošlih vremena, starog Banata ali i ovog novijeg u kome su se odomaćili i Ličani i Bosanci i Hercegovci, poseban je segment umnog i lirskog bio posvećen poeziji koja je oduvek bila dika Banaćana. Čuli su se stihovi Miloša Crnjanskog, Dušana Vasiljeva, Žarka Vasiljeviča, Vaska Pope i našeg savremenika Radivoja Šajtinca. A govorili su ih, nikad pred toliko sveta, Mirjana Šajtinac, Selimir Tošić i Milan Kočalović. Bio je to čas poezije za hiljade ljudi.

Skoro simultano, sa mnogo mirisa i ukusa kuvani su kotlići riblje čorbe, gulaša, paprikaša i pasulja. Na tezgama su bile poređane pite, sitni kolači, štrudle sa makom i višnjama. Društvo su im pravili vino i rakija domaće proizvodnje. Sve to uz frule, gajde, tambure i harmonike čiji su zvuci čitav Bagljaš ispunjavali uspomenama na mirise poljskog cveća.

Kada su nešto iza podneva, direktno sa ’’Žute kocke’’ ispred Županije, u Festival ušli gizdavi odltajmeri, doživljaj po sistemu ’’etno ali i retro’’ je bio skoro potpun.

Onda, dok se vreme lomilo, ali ne i prelomilo, zasvirao je, sa bine toliko moćne da je kod nekih izazvao iznuđene komplimente, ’’Garavi sokak’’ sa Banetom Krstićem.

Svirao je muziku sa etno zvukom i nostalgijom. I kada je u masu odletela pesma ’’Ko te ima, taj te nema’’ mnogi su se od okupljenih, vidno zadovoljnih posmatrača, upitali: Da li ima Ovo i sutra? Kažu organizatori: biće to i sutra, ali sledeće godine, na 5. ETNO FESTIVALU!







http://www.youtube.com/watch?v=hsOQDIyG0KY
Tekst: Zoran Slavić
Fotografije: Đura Đorđev